U dnevniku Novi List od 18 ožujka 2000 u članku o županijskom natjecanju iz informatike-računalstva naslov je “Riječanima nezanimljiva informatika”. Tako je procjenila, piše Novi List, voditeljica natjecanja po odnosu broja učenika iz same Rijeke i onih iz drugih mjesta županije, dok je natjecatelja iz kemije bilo ukupno više. To podsjeća na ono vrijeme pred 33 godine, kad je Društvo kibernetičara započelo radom.Tada je firma Digital je počela nuditi i po Europi uspješno prodavati mini računala tipa PDP-8 i druge.
Već tada sam predavao osnove informatike na ustanovi koja se danas zove Filozofski fakultet i ugovorio s izdavačem “Školska knjiga” da napišem rukopis knjige naslova “Informatika”. Pokušao sam nagovoriti i nabavku mini-računala PDP-8 no kod tadašnjeg ravnatelja nije bilo baš uspjeha.
Kao jedan od važnijih zadataka počeli su oni koji su osnovali naše Društov kibernetičara nagovarati i općinske rukovodeće ljude da se što brže osnuje općinski računski centar. Kao sve ideje onda i poslije za ovo je trebalo čekati bar pet godina!
Sjećajući se izgubljenih dana i godina na tim i drugim sličnim aktivnostima moram ipak ocjeniti današnju situaciju drukčije. Naime, opća popularnost osobnih računala tipa PC navela je mnoge da si i sami nabave jedan PC pa mnoga djeca imaju kod kuće opremljenije računalo nego je ono u školi. Trend uporabe računala kod kuće je za igranje i za sve ono što nam pruža Internet pa je većini učenika nezanimljiv način na koji se predaje informatika u školama po programima koji su propisani.
Jasno je da ni ne bi bilo dobro da se svi učenici zanimaju samo za jedan od predmeta, bila to informatika ili neki drugi predmet. Oni koji vole raditi i rješavati matematičke zadatke sigurno će biti bliži programiranju a svi ostali traže nešto drugo. Kemija, spomenuta u uvodno citiranom članku a za koju se javio veći broj natjecatelja, pružati će dramatičniji napredak u slijedećim godinama nego je predvidljiv kod čistog računalstva.